kad ponos ubije ljubav iz nehata...
chudni neki dani. ni topli, ni hladni. secam se..raznih nekih stvari. secam se plavog tobogana u bugarskoj, secam se kofice koju sam pronashla pre mnogo godina ispred zgrade u rusiji…secam se kako sam pala u prvom razredu i kako mi je krvarilo koleno, secam se kako me je bolelo kad sam izvadila prvi zub..ma svakakvih nekih stvari, za koje nisam verovala da mi mogu pasti napamet u jednom trenutku.
(Dalje)jedan chovek..jedna revolucija.
Zbog ludnice oko ispita, ne stigoh pre par dana da se osvrnem na zhivot jedne licnosti koja je svakako obelezhila XX vek. Zashto bash sada…i zasht bash ta licnost?
citaonica, volovi i korupcija...istorijski.
Dan, za danom…
Svaki mi lichi jedan na drugi..citaonica, spavanje, hrana, kupavanje, kafa…
Pa opet u krug. Uciti, uciti i samo uciti. Ma, Lenjine jedi pitu. Kad vec moram
tako da kazhem.
Koga bre josh zabole koliko je koshtalo kad volu otkinesh rep
i shta je Mileta reko kad je dizao bunu? Pravnike izgleda. Jako bitno.
Sutra cu choveka da osudim za silovanje jer je molim te chika Dushan tako rek’o.
(Dalje)E da mi je neko prichao....
Kazhe Goca (ne nasha Goca, nego ona blablabla) da su Srbi izuzetan narod. Ajde? A po cemu to? Jel’ su pametni? Ako jesu nisu zato shto su Srbi, nego zato shot se sticajem okolnosti dogodilo da se masa inteligentnih ljudi rodi na teritoriji jedne zemlje. Mada i ne znam kako smo to pametni, a vidi gde smo. Jel’ su lepi? I ako jesu, nisu zato shot su Srbi, a i lepota je subjektivna stvar. I da ne nabrajam dalje. (Dalje)