vesticin kabinet

josh jednom..bez dobrog naslova.

Autor alapaca in svashtara - 22 Nov, 2007

Ne pishem. Nemam inspiraciju, ni zhelju, ni volju. Ne komentarishem. Ne dolazim na blog. Izvinite, al’ zauzeta sam sahranama. Morbidno zvuchi? E jbg, to je zhivot. tako su bar meni rekli. A ja nisam znala shta da kazhem drugu dok sam ga gledala u ochi, znajuci da sahranjuje svog oca, jedinog preostalog roditelja. Nije bilo nijednog pametnog izgovora. Nije bilo nichega da se kazhe. Ostala je samo istina: danas te ima, sutra te nema. Jbg. i po sto puta jbg. Nemam snage da se borim sa tim. Malo sam mrtva i slomljena. Malo me sve boli. Malomi nije ni do chega. Malo mi kafa ima gorak ukus, a hrana mi je bljutava. A mozhda je to samo od onog odvratnog ukusa u ustima koji je ostao, kad sam ga gledala bez trunke pameti da izgovorim jednu jedinu jebenu rech. Izvin’te me shto psujem. Ali samo jednu. Od koje bi mu bilo lakshe. Nisam je imala. I teshim se da takva rech i ne postoji. Gotovo. Kraj. Necu vishe o ovome. Mada nisam sigurna da zhelim vishe o bilo chemu.  Prezasicenje, valjda.

Sve shto ima od mene ovih dana je jedna glava puna zbrkanih misli, jedan sto na kome stoji kifla od juche, crni biseri koje sam htela da stavim sinoc kad sam pokushala da se nateram da odem u grad, jedno lice izbledlo i ispijeno, jedne ochi bez suza, jedna knjiga ostavljena na pola chitanja, jedan film zaustavljen na pola gledanja.

Domaci zadatak? Na temu sreca? Ne ovaj put. Zaobidjite me u shirokom luku. Mozhda sutra, mozhda za nedelju dana, mozhda nikad. Ali ne sad. Ne umem. Ljuta sam i besna. Jer nije fer. Nije fer da dobri ljudi odlaze, nije fer da mladi ljudi odlaze. Dok bitange zhive punim plucima. Dok se ubice svrckaju na slobodi.

Shto me podseti. Tuzhna, drago nashe dete, da ti kazhem samo par redaka, a ti ih usvoji ili ne. Prihvati ili pljuni. Od toga ce tebi zavisiti zhivot. Ja sam sebi odlazak iz ove zemlje u momentu kad pozhelim odavno obezbedila. Hvala mojim roditeljima na ovome shto imam u glavi, i jeziku koji ispraksovah. Meni buducnost od toga nece zavisiti. Na sve ovo i ja bih postavila logichno pitanje,  a zashto cu ti onda uopshte ovo reci, i zashto se uopshte protiv toga borim? Zato shto imam prijatelje, sestru, roditelje.

Sheshelj je optuzhenik za ratne zlochine (tachnije, sudi mu se po optuzhbama protiv chovechnosti, i krshenja zakona i obichaja ratovanja). Ne bez razloga. On je kriminalac i ubica. Lopov. Lazhov. Budala. Ovo je moje uverenje. Bez uvrede za ostale budale. Kada budesh htela raspitaj se shta je radio devedesetih, raspitaj se shta su radile njegove paravojne jedinice. Raspitaj se malo o porodicama zaklanih zhrtava, o kucama koje su spaljene, o inventaru koga vishe nema. Poslushaj njegove govore mrzhnje, i pozive na rat. Prochitaj shta je napisao, prochitaj njegove izjave. Prochitaj program stranke, i onda razmisli gde bi Srbija bila na chelu sa takvom vlascu. Dan e zhelish mozhda d vidish Evropu?Svet? E pa sa sheshljem i radikalima nikada neces videti. Ne zhelim da ti drzhim cas iz istorije i pricham kako i zashto je doshlo do rata u bivshoj Jugoslaviji. Ali upravo zbog takvih kao shto je on, sa fashistichkim idejama u glavi je i doshlo. A taj rat odneo je nebrojano mnogo nevinih zhrtava. Takodje bolje je da ne prichamo o kadru te stranke.

Par redaka rekoh. Ovo je vishe od par redaka. Zato staje. Stop.
Nadacu se da ovo nisi znala, te si zato rekla o njemu ono shto rekla.Draga si mi, i zhelim da verujem da si samo josh jedno izmanipulisano dete sa ciljem da sutra postanesh verni glasach srpske radikalne stranke. Zhelim samo da verujem da je tvoje neznanje i nepoznavanje kljuchnih chinjenica to koje je iskorishceno, i koje dovelo do toga da formirash takvo mishljenje.
Stop.

Tako to izgleda kad ne pishem, jelte… shta da vam kazhem.


  1. tuzna Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:10

    evo da se javim....i ispravim SE(be),nisam dobro formulisala post,tj tu jednu recenicu na svom blogu...ja se NE divim seselju kao coveku,naprotiv,i ne zanima me sta je radio ni on ni bilo ko iz politike(nista licno),samo me je odusevio onom svojom recenicom koju sam napisala na svom blogu i koju sad necu da ponavljam.Zlocinac je?OK.Uhapsen je?I to je OK.Sudi mu se?OK.
    Pa zasto ga onda,majku mu,ne osude?Na smrtnu kaznu,recimo.Da,znam kako izgleda jedna uplakana porodica.I znam koliko sam puta plakala zbog ne samo jedne od njih.I onda neka ga lepo osude,neka ga muce,ubiju...Stagod.
    Navikla sam da se ne potresam.Nedavno sam i ja plakala za jednim zivotom.I prijateljem kome sam trebala,a isto tako nisam znala sta da kazem.Onda se covek zapita.Unapred te molim da zbog ovoga ne steknes pogresan utisak o meni.Da li bi oni plakali za mnom?Da li bi ta drugarica isto tako plakala za mojim bratom?Da li bi tri dana bila slomljena???
    -Ne verujem.
    Nastavila bi da zivi.Dosla bi na sahranu reda radi.Mozda i ne bi.
    A ja zbog nekog koga nisam ni poznavala gubim zdravlje i zivce.E,pa neka hvala.Umrece i moj brat jednom(sto kasnije,molim Boga),kao i moji roditelji.I sama cu plakati.A upravo svi ti ljudi zbog kojih sam ja do sad plakala,negde drugde,radovace se.Zato oni to ne zasluzuju.Nazalost,svet je previse surov i odnosi previse zivota.A meni je drago sto sam to na vreme shvatila.
    I izvini sto sam iskrena,ako to smeta....
    Sto se tice tvog prijatelja,proci ce,posle nekoliko dana bol ce biti sve manji,i videces da moze da zivi i bez oca.Tesko,ali moze se.
    A tebi savetujem da stedis zdravlje,jer ce ti biti potrebno.I ljubim...:****

  2. zaboravi Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:16

    I ja dobih domaći zadatak na istu temu, ali mi slova nisu bliska i ne mogu da pišem. Tako se unaprijed izvinih za nepisanje. Volje nemam.
    Šta se ovo dešava, što smo bezvoljni?:)
    ajde, možda jedan talas dobre volje da dopre do nas...:)))
    o ratu, Šešelju i ostalima ne želim da pričam.
    U ljubavi i ratu, kažu sve je dozvoljeno. Duboke ožiljke nosim iz rata, sada želim samo da volim. I rat da nikad i ne pomenem.
    Ponekad, samo pred promjenu vremena ožiljci zabole i ...
    aj..
    :**

  3. alapaca Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:21

    vidi malecka, to shto sada ne zhelish da se bavish politikom je ok.
    ali jednom ne bi bilo loshe da se zainteresujesh jer od toga zavisi tvoja buducnost.
    dalje, onakvo obracanje sudu kom si se ti odushevila je vrhunski bezobrazluk, kakav teshko mozhe da se ponovi. ja se tome ne divim. ja se toga gadim.

    a mom drugu nece biti bolje, one nema ni oca ni majku. samo sestru koju treba da izdrzhava.

    zhao mi je shto neke stvari nisi shvatila. ali to je svojstveno tvojim godinama, i mozhda je dobro shto je tako.

  4. domacica Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:22

    ne znam kome više da uputim reči ohrabrenja, alapači ili tužnoj. Dva mlada bića toliko potresena, a zašto?
    mislim da nemam odgovor, čini mi se da ga niko i nema, nažalost...
    budite obe hrabre i pokušajte da vidite nešto lepo oko sebe.
    voli vas vaša tetka-domaćica.**

  5. alapaca Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:24

    @zaboravi
    znam da ne zhelish da prichash, i smao zbog tebe, jer sam znala da ces doci ovde, razmishljala sam d ali da ovo uopshte pomenem, jer mogu da zamislim koliko boli...
    ali morala sam.
    zhao mi je kad gledam kako se stavri odvijaju, a zhelim da objasnim i pomognem....

    volecemo, i bicemo srecni :))
    ljb :***

  6. alapaca Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:26

    @domacice
    pre nekih dan definitivno i zauvek nauchih da rechi ponekad ne mogu da pomognu. ovih dana mozhda vishe nego ikad suochena sam sa tim koliko zhivot mozhe da bude surov. vedrina u mojim ochima pomucena je, a osmeh zamagljen. nazhalost je tako.
    smrt je strashna. a suochavanje sa njom josh tezhe.
    hvala na zhelji, nameri volji.
    to strashno cenim.
    i ljubim, ljubim :))

  7. domacica Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 20:29

    reči ne mogu da pomognu ako su prazne, ali one iz srca i suznih očiju, nadam se padaju tamo gde treba-na tužno srce da ga malo, bar malo zagreju.**

  8. tuzna Dodaj komentar

    22 Nov 2007, 21:09

    i ja se zahvaljujem...ali,vec je proslo,kao sto rekoh...brzo prodje...veshtichice,ne zelim vise da se raspravljamo...znam da ti to sad nije potrebno...izvini...ljubim :**

  9. di Dodaj komentar

    23 Nov 2007, 09:07

    @weca

    Just a big hug for you....

  10. veshtichica Dodaj komentar

    27 Nov 2007, 14:38

    @domacica
    mogu osetiti saosecanje, mogu osetiti da neko veruje da ce biti bolje, i mogu biti zahvalna vrlo....
    samo na duzhe staze bol kad je isuvishe jaka ostaje.
    hvala u svakom slucaju mnogo, mnogo.

  11. veshtichica Dodaj komentar

    27 Nov 2007, 14:39

    @tuzhna
    draga moja, nismo se mi raspravljale,d aleko od toga.
    ja se samo nadam da si bar neshto nauchila iz ovog mog teksta, i da se tvoje mishljenje o njemu bar malo promenilo. bice shetata ako je drugachije. nemoj se izvinjavati.
    budi mi dobro :)

  12. veshtichica Dodaj komentar

    27 Nov 2007, 14:39

    @di
    & 4 u 2 :))

Dodaj komentar
Dodaj komentar





Zapamti me